Pristupačnost podrazumeva prilagođavanje okruženja, informacija, načina komunikacije itd. na način da takvo okružennje može da bude korišćeno ili primećeno od strane svakog lica, bez dodatne pomoći.
  Pristupačnost u tom smislu znači da su zgrade i javni prostori, radna mesta i domaćinstva, transportna sredstva i potrepštine, usluge i prostorije za odmor, fizički dostupne svima bez dodatne pomoći drugog lica.
  Posebno, pristupačnost znači da ne samo stepenice, već takođe liftovi ili pokretne rampe omogućavaju pristup određenom prostoru, da su informacije istaknute transparentno i jasno, bez korišćenja komplikovanog administrativnog jezika i da, na primer, osobe koje imaju problem sa sluhom mogu da nauče nove informacije u vezi sa predstavljenim sadržajem bez većih problema.
  Dodatno, definicija podrazumeva i digitalnu pristupačnost. To znači da vebsajtovi moraju da budu dizajnirani tako da bilo ko može da ih koristi.
     
Pristupačnost je korisna svakom: osobama sa ili bez invaliditeta, starijim osobama, deci, roditeljima i ljudima koji imaju ograničenu sposobnost kretanja. U tom smislu lift pomaže osobama koje koriste kolica, starijim ljudima kojima je kretanje otežano i sl. Takođe, ono što osobama koje imaju problema sa učenjem treba – to su prvenstveno tekstovi napisani jednostavnim i razumljivim jezikom ili ilustracijama – kao i da koriste osobama koje na primer: slabo govore engleski jezik, koje ne mogu ili otežano čitaju ili ne znaju ništa o mestu koje posećuju.

 

 

U 2006-oj godini Ujedinjene nacije su usvojile Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, koja ima za cilj promociju, zaštitu i osiguravanje potpunog i jednakog užitka svih ljudskih prava i osnovnih sloboda, za sve osobe sa invaliditetom. Ovo podrazumeva potpunu pristupačnost, učestvovanje u javnom i kulturalnom životu, ličnu mobilnost i nezavistan život.

Iste godine, Savet Evrope je objavio Akcioni plan za promociju prava i potpuno učestvovanje lica sa invaliditetom u svim oblastima života, u cilju sprečavanja da ljudi sa invaliditetom budu percipirani kao pojedinci u društvu kojima je neophodna nega, već kao jednaki i punopravni građani. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, započet je proces značajno drugačije percepcije osobe sa invaliditetom, posredstvom koje se stvara ponuda koja je korisna i dostupna SVIMA, bez obzira na to da li osobe imaju posebne potrebe ili ne.

Ovakva promena u razmišljanju je takođe primenjiva na turistički sektor. Turizam je prvoklasna društvena ugodnost koja mora biti pristupačna svim građanima, bez isključivanja ikoga, bez obzira na lične, socijalne, ekonomske ili druge okolnosti.
S obzirom na to da je Evropska unija u 2011-oj godini postala 97-mi potpisnik Konvencija Ujedinjenih nacina o pravima osoba sa invaliditetom, EU je razvila programe kako bi stvorila ”Evropu bez prepreka” do 2020-te godine, od kojih bi 80 miliona Evropljana imalo korist. Posebna pažnja je posvećena činjenici da ljudi sa invaliditetom mogu da uživaju u svom pravu da u slobodno vreme putuju bez ikakvih neugodnosti.